Kao što su pokazali protekli dani, trenutno doživljavamo epski preokret događaja. Dok smo još od 2. Oslanjajući se na činjenicu da će nas SAD zaštititi od napada na zemlje članice preko NATO-a (baš kao što smo mi u Njemačkoj vjerovali u vječni jeftini plin iz Rusije), Trump nam je pokazao da je to očekivanje vjerojatno povijest s njim. Štoviše, uz ranije jedine verbalne želje za preuzimanjem Panamskog kanala i Grenlanda, on se predstavlja kao agresor od kojeg će se možda morati zaštititi u budućnosti. Europa ili EU dovoljno su veliki i gospodarski moćni da zaštite vlastite interese i postanu neovisni o trećim stranama. Moramo biti u stanju odvratiti. Povijest čovječanstva nas uči da su mirnodopska vremena uvijek bila samo stanke između dva rata i mogu samo spriječiti spremnost na odvraćanje i odgovarajuću praktičnu prisutnost potencijalnih ratova odvraćanja. Politika popuštanja ne samo da nije bila u 2. Drugi svjetski rat funkcionira, ali - jer se obično tumači kao slabost - prema mojim saznanjima nikada nije bio uspješan u sprječavanju ratova. Naravno, nema garancije da će napadača odvratiti funkcionalna obrambena spremnost, ali to je jedina šansa, osim ako se dobrovoljno ne predate. Stvaranje vojske EU-a (Europske unije) što je prije moguće.